Klinika za kožne i spolne bolesti
KBC-a Sestre milosrdnice
U organizaciji Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice, Referentnog centra za kronične rane Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Udruge medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za dermatovenerologiju, Vinogradska c. 29, Zagreb, 28. listopada 2022. godine od 08,00 do 19,00 sati uspješno je održan Tečaj stalnog medicinskog usavršavanja II. kategorije za medicinske sestre/tehničare “Njega kože, preventiva i mogućnosti intervencije u dermatologiji”. Na tečaju su u velikom broju prisustvovale medicinske sestre/tehničari, fizioterapeuti, liječnici opće medicine iz Zagrebačke županije.
Temeljni cilj tečaja bio je nastavak edukacija kako bi što veći broj medicinskih sestara/tehničara stekao nova znanja i vještine iz područja zaštite i njege kože te zbrinjavanja osoba sa atopijskim dermatitisom, psorijazom, kroničnim ranama i limfedemom, oboljelih od malignog melanoma kože te tretmana pomlađivanja kože.
Organizatori i voditelji tečaja bile su Snježana Krpeta, mag.med.techn., glavna sestra Klinike, Željkica Čubrilović, mag.med.techn., glavna sestra Zavoda Klinike i predsjednica Udruge medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za dermatovenerologiju, Anamarija Tvorić, bacc. med.techn., tajnica udruge, Ines Birkić Belanović, mag.med.techn.
Cijeljenje rane je dinamički proces koji na odgovarajući način dovodi do obnove tkivnog integriteta i funkcije. Procjena potrebnog vremena za cijeljenje rane nije proizvoljna, već zavisi od mnogih čimbenika kao što su: veličina rane, etiopatogeneza, opće stanje bolesnika, ostale prateće bolesti itd. Kada je normalni proces obnove poremećen, nastaje kronična rana. U kroničnoj rani, sporo i abnormalno cijeljenje rezultat je biokemijskih i fizioloških defekata lokalnog tkiva, ili sistemskog defekta u bolesnika. Često je u liječenju potreban i kirurški tretman te samim time i multidisciplinarna suradnja sa kirurzima, vaskularnim kirurzima, angiolozima i dr.
Plastična kirurgija uključuje restauraciju, rekonstrukciju ili promjenu ljudskog tijela. Može se podijeliti u dvije glavne kategorije: rekonstruktivna kirurgija i estetska kirurgija. Rekonstruktivna kirurgija uključuje: kraniofacijalnu kirurgiju, kirurgiju šake, liječenje opeklina, kirurgiju dojke, akutnu i kroničnu kirurgiju rana, operaciju kože, operaciju viška kože nakon liječenja morbidne pretilosti, onkološke kirurgija kože, mekog i limfnog tkiva, mikrokirurgija. Akutna ili kronična rana zahtijeva rekonstrukciju ako ima defekt kože i mekog tkiva ili izloženost kosti, tetive, žile ili živca. Najčešće vrste rana su: dijabetičko stopalo, dekubitalni ulkus, komplicirana postoperativna rana, komplicirana akutna rana, kronična gnojna rana (hidradenitis).
Osnova u liječenju kronične venske bolesti te njezinih posljedica i kasnijih komplikacija jest kompresivna terapija. Kompresivna terapija omogućuje ubrzanje venskog protoka, smanjenje volumena vena, smanjenje refluksa u venama, smanjenje rezidualnog volumena te poboljšanje mišićne pumpe uz smanjenje edema te na taj način ubrzava cijeljenje venskog ulkusa na potkoljenici. Osnovna je terapija kod limfedema te edema druge etiologije.
Kemijski pilinzi metoda su kontroliranog oštećenja kožnih struktura koja dovodi do postupne obnove epidermisa uz sintezu novih kolagenih i elastičnih vlakana u dermisu. Metoda je poznata stotinama godina, a zbog svoje djelotvornosti, dostupnosti i mogućnosti kontroliranja nuspojava zadnjih godina ponovno se sve više koristi za liječenje različitih bolesti kože lica i antiaging.
Na temu liječenja psorijaze pozvali smo eminentne stručnjake koji su kroz predavanja i raspravu govorili o trendovima u liječenju ovog oboljenja te ulozi i značaju primjene suvremenih terapija uz pomoć bioloških lijekova, s naglaskom na primjeni u liječenju psorijaze. Uloga medicinske sestre je i u pružanju psihološke podrške pacijentu što je od presudne važnosti, informiranju o lijeku, kao i mogućim nuspojavama, edukaciji o samostalnoj primjeni lijeka te dogovora o novom terminu dolaska jer se biološka terapija primjenjuje prema određenim pravilima koja se moraju poštivati da bi sam učinak lijeka davao što bolje rezultate. Kvaliteta života nakon početka primjene biološke terapije i pozitivnih rezultata se uvelike poboljšava, pacijenti se osjećaju bolje, puni su samopouzdanja i prema njihovim riječima ponovno počinju živjeti životom prije same bolesti.
Alergija na hranu kronična je bolest i rastući problem u dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi, najčešće se javlja u prve dvije godine djetetovog života, dok je rjeđa u odrasloj dobi. Posljedica je nemogućnosti imunološkog sustava da razvije toleranciju na proteine iz hrane, a prema mehanizmu djelovanja dijeli se na IgE i ne-IgE posredovane reakcije. Glavni čimbenici koji pogoduju razvoju nutritivne alergije su genetska predispozicija, kolonizacija i razvoj gastrointerstinalne flore u prvim mjesecima života, infekcije probavnog sustava, rana izloženost nutritivnim alergenima te duljina dojenja.
Dermatološki bolesnici suočeni su sa specifičnim psihosocijalnim smetnjama radi izloženosti i vidljivosti svoje bolesti te učestalog svrbeža. Zdravstveni stručnjaci zaposleni izvan područja dermatologije često nisu svjesni ovih osobitosti psihodermatoloških bolesnika, kao niti specifičnosti koje im narušavaju kvalitetu života. Prvi je cilj ovog izlaganja dati pregled kvalitete života kao neizostavnog znanstvenog i kliničkog konstrukta u kontekstu dermatologije, zatim prikazati podatke Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Sestre milosrdnice o kvaliteti života oboljelih od najčešćih dermatoloških bolesti – atopijskog dermatitisa, melanoma, urtikarije, i drugih, te naposljetku prikazati ulogu narušene kvalitete života u nastanku psihičkih poremećaja. Pritom je naglašena potreba za holističkim pristupom u liječenju, koji uključuje procjenu i upravljanje kvalitetom života oboljelih.
Pripremile: Željkica Čubrilović, mag.med.techn., Snježana Krpeta, mag.med.techn., Ines Birkić Belanović, mag.med.techn., Anamarija Tvorić, bacc. med. techn.