Povijest klinike

Klinika za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice osnovana je 1904. godine kao dječji odjel u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu. To je bio prvi odjel tog tipa u Hrvatskoj, ali i u ovom dijelu Europe. Osnovao ga je Radovan pl. Marković (1874.-1920.), prvi educirani pedijatar u Hrvatskoj koji se pored kliničke bavio i socijalnom pedijatrijom, o čemu svjedoče brojni radovi iz tog područja. Dječji odjel je puna dva desetljeća, do 1923. godine, bio jedini takav odjel u Hrvatskoj i okolnim zemljama te je predstavljao začetke opće kliničke i socijalne pedijatrije i dječje infektologije. Upravo tu se otvara prvi Centar za nedonoščad i ugroženu novorođenčad (1949. godine) i instalira prvi inkubator 1954. godine. Profesor Emil Najman stječe svjetsko priznanje opisom megaloblastičke anemije koja u literaturi nosi njegovo ime (Imerslund-Najman-Gräsbeck anaemia, 1952. godine), a na mjestu predstojnika (1956. – 1977.) uvodi niz novih dijagnostičkih pretraga u pedijatrijsku praksu. Nastavljajući tu tradiciju, velik broj fizikalnih i kliničko-laboratorijskih pretraga, kao i metoda liječenja, uvodi se prvi puta u pedijatrijsku praksu upravo u ovoj klinici. Prvi ultrazvučni pregled srca u djece na ovim prostorima izvela je profesorica Višnja Sabadi, a na klinici je osmišljena i originalna rehidracijska otopina (prof. dr. sc. Oberiter, prof. dr. sc. Jurčić). Prvi pedijatar koji se  počeo sustavno baviti problemom poremećaja u jedenju u djece u ovom dijelu Europe bio je profesor Zvonko Jurčić, još 1985. godine.

Razvoj klinike na kratko otežava tragedija, kada je u velikom požaru u siječnju 2002. godine u nepuna dva sata u potpunosti uništen pedijatrijski odjel, Centar za nedonoščad i brojna sofisticirana medicinska oprema, a samo je brza i profesionalna intervencija čitavog medicinskog osoblja bolnice spriječila da ova tragedija ne ugrozi i živote malih pacijenata. U idućih nekoliko godina zdravstveni i nastavni rad klinike odvijao se u teškim uvjetima improviziranih prostora, no na istoj kvalitetnoj stručnoj razini. U novouređenim prostorima koji su otvoreni 2004. godine, objedinjavanjem ambulantnog i bolničkog dijela znatno su povećani ukupni kapaciteti uz mogućnost smještaja majki dojilja uz dijete kao i apartmanskog smještaja, što je značajno poboljšalo kako uvjete rada i liječenja, tako i udobnost smještaja bolesnika.

 

DOSADAŠNJI PREDSTOJNICI:

Dr. Radovan pl. Marković, 1904. – 1920.

Dr. Ljudevit Kobali, 1920. – 1938.

Dr. Darinka Čepulić – Bičan, 1938. – 1946.

Prim. dr. sc. Feđa Fišer Sartorius, 1946. – 1948.

Prim. dr. Gustav Jungvirth, 1948. – 1955.

Prof. dr. sc. Emil Najman, 1956. – 1977.

Prof. dr. sc. Vlado Obereiter, 1977. – 1989.

Prof. dr. sc. Željka Reiner – Banovac, 1990.

Prof. dr. sc. Magda Kadrnka – Lovrenčić, 1990. – 2001.

Prof. dr. sc. Tomislav Franjo Hajnžić, 2001. – 2007.

Prof. dr. sc. Zvonko Jurčić, 2007. – 2008.

Prof. dr. sc. Zora Zakanj, 2008. – 2011.

Prof. dr. sc. Sanja Kolaček, 2011. – 2012.

Prof. dr. sc. Ljerka Cvitanović – Šojat, 2012. – 2013.